Moja žena je toliko ljubomorna da kad izađem sam iz kuće, ne smem da progovorim ni reč sa bilo kojom ženom. Ne smem kod ženske frizerke, lekarke ili zubarke. Ne smem da stanem u red kod ženske kasirke, niti da u banci razgovaram sa službenicom. Zabranjeno mi je da odgovaram na poruke koleginica, a rođendanske čestitke čak i od rođaka moram da brišem. Na pijaci, ako na tezgi prodaje žena, moram da nađem drugog prodavca. U teretani ne smem da treniram pored žena, a u autobusu ne smem da sedim pored neke ako je slobodno mesto. Čak i na porodičnim okupljanjima moram paziti koliko dugo pričam sa nekom njenom rođakom ili snajom. Osećam se kao da živim pod lisicama.

Sakrij

Dolazim iz radničke porodice – majka čisti stubišta, otac radi na građevini. Prva sam u porodici na fakultetu. Ustajem u 5:30, radim u pekari prije predavanja, učim kad stignem. Ponekad nemam ni za obrok, ali roditeljima kažem da sam dobro. Umorna sam, ali ne odustajem. Jednog dana, kad diplomiram, ta diploma biće dokaz da su se svi naši žuljevi isplatili.

Sakrij

Prva godina faks, a ja već u frci. Ispiti me melju, učim po cijele noći, al ništa ne ulazi u glavu. A onda, usred sve te panike, zakuha s jednim tipom s predavanja. Sjedimo zajedno na matematici, smije mi se kad zeznem zadatak, i odjednom mi srce lupa kad ga vidim u hodniku. Jučer mi je poslao poruku da učimo zajedno, a ja sad ne znam jesam li nervozna zbog ispita ili zbog njega. Kako balansirat ovo sve? Osjećam da ću ili pasti sve ili se zaljubiti, a možda i oboje.

Sakrij

Imam dobar auto, nosim skupu garderobu, najnoviji mobitel. Na slikama sam uvijek nasmijan, svi misle da živim punim plućima. Al istina? Tonem u frci. Dugovi me guše – kredit za stan, auto, tri kreditne u minusu, računi godinama crveni. Kad mi legne plaća, nestane isti dan. Novi dug pokriva stari, osmijeh pokriva paniku. Više ne znam kako izaći. Samo šutim i nadam se da me još jedan mjesec neće progutati.

Sakrij