Nikad nisam mislio da ću biti taj koji će izdati prijatelja, ali evo me, pišem ovo jer me grize savjest već mjesecima. S najboljim prijateljem, družim se još od osnovne škole. Prošli smo sve – od dijeljenja bureka do skrivanja od profesora kad smo bježali s nastave... On je uvijek bio tu za mene, čak i kad sam ostao bez posla prije dvije godine, zvao me svaki dan da provjeri jesam li OK.

E, sad, prije par mjeseci, počeo sam se viđati s njegovom bivšom curom. Nisu dugo bili zajedno, ali znao sam da mu je bilo teško kad su raskinuli. Nisam mu rekao jer sam mislio da nije važno, da je to samo kafa tu i tamo. Ali stvar je otišla predaleko – završili smo zajedno na vikendici kod njenih. Kad je drug saznao, samo mi je poslao poruku: "Znao sam da si slab, ali ovo je dno." Od tada ne razgovaramo.

Ne znam kako da popravim stvar. Grize me što sam ga povrijedio, ali i dalje mi se čini da je njegova bivša možda ona prava.

Sakrij

Radim u maloj firmi gdje je plata mala, a troškovi rastu iz dana u dan. Gledam kako kolege odlaze, a ja ostajem jer nemam gdje drugo. Počeo sam uzimati robu iz skladišta i prodavati je bez knjiženja — da pokrijem svakodnevne troškove. Svjestan sam da nije ispravno i da će belaj biti kad dođe inventura, ali jednostavno ne mogu da prekinem.

Sakrij

Bio sam jako zaljubljen u svoju bivšu djevojku. Mislim... nisam bio – još uvijek sam. Prije par mjeseci se udala. Poslala mi pozivnicu, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. I ja, budala, odem. Popijem. Puknem. Napravim sranje. Potučem se.

Znam, znam – sad bi mi neko pametovao: „Da je stvarno voliš, pustio bi je da bude srećna.“ Ali, realno... nisam ja superheroj, ja sam samo čovjek. A srce kad pukne, ne bira ni mjesto ni način.

Da mogu da vratim vrijeme – ne bih išao na tu svadbu. Ne bih napravio scenu. Ali iskreno, da mogu da vratim vrijeme... vratio bih nju.

Sakrij

Pijem već godinama, ali tek sam nedavno shvatio koliko sam povrijedio obitelj. Sve je počelo s pivom poslije posla, pa rakijom s frendovima, a sad ne prođe dan bez boce vina. Supruga me molila da prestanem, djeca me izbjegavaju, a ja sam ih samo tjerao da šute. Prošli tjedan sam pijan vikao na kćer jer je kasnila kući – nije me ni pogledala, samo je otišla u sobu i plakala. Tada sam shvatio da sam postao čudovište. Pokušavam prestati, ali svaki dan je borba. Kako da se iskupim kad se sam sebi gadim?

Sakrij

Prije tri godine sam se posvađao s ocem zbog gluposti – hteo je da prodamo porodičnu kuću, a ja sam bio protiv. U ljutnji sam mu rekao da je sebičan i da mu nije stalo do nas. Nije progovorio sa mnom od tada. Mama mi javlja da je sve slabiji, zdravlje mu popušta, a ja ne znam kako da mu priđem. Svaki put kad pomislim da ga nazovem, sram me uhvati zbog onog što sam rekao. Šta ako ode, a ja mu nikad ne kažem da mi je žao? Osjećam se kao najgori sin.

Sakrij

Moj otac je preminuo prije četiri godine. I dalje mu nisam oprostila što me nikad nije pitao kako sam, šta želim u životu, šta me boli. Bio je dobar čovjek, svi ga hvale, ali meni je bio hladan zid. Sad kad ga više nema, uhvati me grč jer znam da ne mogu više ništa reći. Ni oprostiti. Ni vrisnuti. Ni zagrliti. Samo šutim i peglam njegovu košulju koja još miriše na njega.

Sakrij