Nikad nisam mislio da ću biti taj koji će izdati prijatelja, ali evo me, pišem ovo jer me grize savjest već mjesecima. S najboljim prijateljem, družim se još od osnovne škole. Prošli smo sve – od dijeljenja bureka do skrivanja od profesora kad smo bježali s nastave... On je uvijek bio tu za mene, čak i kad sam ostao bez posla prije dvije godine, zvao me svaki dan da provjeri jesam li OK.

E, sad, prije par mjeseci, počeo sam se viđati s njegovom bivšom curom. Nisu dugo bili zajedno, ali znao sam da mu je bilo teško kad su raskinuli. Nisam mu rekao jer sam mislio da nije važno, da je to samo kafa tu i tamo. Ali stvar je otišla predaleko – završili smo zajedno na vikendici kod njenih. Kad je drug saznao, samo mi je poslao poruku: "Znao sam da si slab, ali ovo je dno." Od tada ne razgovaramo.

Ne znam kako da popravim stvar. Grize me što sam ga povrijedio, ali i dalje mi se čini da je njegova bivša možda ona prava.

Sakrij

Radim u maloj firmi gdje je plata mala, a troškovi rastu iz dana u dan. Gledam kako kolege odlaze, a ja ostajem jer nemam gdje drugo. Počeo sam uzimati robu iz skladišta i prodavati je bez knjiženja — da pokrijem svakodnevne troškove. Svjestan sam da nije ispravno i da će belaj biti kad dođe inventura, ali jednostavno ne mogu da prekinem.

Sakrij

Bio sam jako zaljubljen u svoju bivšu djevojku. Mislim... nisam bio – još uvijek sam. Prije par mjeseci se udala. Poslala mi pozivnicu, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. I ja, budala, odem. Popijem. Puknem. Napravim sranje. Potučem se.

Znam, znam – sad bi mi neko pametovao: „Da je stvarno voliš, pustio bi je da bude srećna.“ Ali, realno... nisam ja superheroj, ja sam samo čovjek. A srce kad pukne, ne bira ni mjesto ni način.

Da mogu da vratim vrijeme – ne bih išao na tu svadbu. Ne bih napravio scenu. Ali iskreno, da mogu da vratim vrijeme... vratio bih nju.

Sakrij