Cijeli život sam imala kompleks zbog svog nosa. Na svakoj slici bih se namještala da gledam u stranu. Skupila sam novac, operisala nos. Godinu kasnije, smetao mi je podbradak – uradila i to. Onda kapci, malo kasnije usne… Svaka operacija donosila je kratki nalet sreće, a onda novu manu koju sam “morala” popraviti.

Danas, kad se pogledam u ogledalo, vidim ženu koju ne prepoznajem. Ljepša sam po tuđim standardima, ali ja sam nestala negdje između tih zahvata. Ponekad poželim svoje staro lice – ono koje sam nekad mrzila, a sad bih ga grlila da ga mogu vratiti.

Ako imate mane, naučite ih voljeti. Vjerujte mi, lakše je živjeti s njima nego s osjećajem da ste izgubili sebe.