Mjesecima sam pizdio na komšiju iznad – usred noći vuče stolice, lupa, usisava. U zgradi rat na Viberu, ja zalijepim cedulju o “noćnom miru”, kucam metlom u plafon.
Jedne noći lift stane, izlazim da vidim šta je, a on niz stepenice nosi staru majku – kaže, vozi noćne smjene u hitnoj, a kod kuće svaku noć premješta namještaj da je okrene i presvuče da ne dobije rane. Buka koju čujem je njihova borba da izguraju još jednu noć.

Sutradan sam se izvinio, donio filc za nogare na stolicama i predložio u zgradi da kupe gumene podloge. Danas, kad čujem zvuk iz stana iznad, prvo se sjetim ljudi, pa tek onda buke.
Naučio sam: prije nego što kucnem u radijator — pokucam na vrata.

Sakrij

Cijeli život sam imala kompleks zbog svog nosa. Na svakoj slici bih se namještala da gledam u stranu. Skupila sam novac, operisala nos. Godinu kasnije, smetao mi je podbradak – uradila i to. Onda kapci, malo kasnije usne… Svaka operacija donosila je kratki nalet sreće, a onda novu manu koju sam “morala” popraviti.

Danas, kad se pogledam u ogledalo, vidim ženu koju ne prepoznajem. Ljepša sam po tuđim standardima, ali ja sam nestala negdje između tih zahvata. Ponekad poželim svoje staro lice – ono koje sam nekad mrzila, a sad bih ga grlila da ga mogu vratiti.

Ako imate mane, naučite ih voljeti. Vjerujte mi, lakše je živjeti s njima nego s osjećajem da ste izgubili sebe.

Sakrij

Bio je moj svet, a pretvorio mi je život u pakao. Moj bivši je zahtevao da mu lokacija na telefonu bude uključena 24/7, zvao me po 100 puta dnevno. Ispitivao me kao da sam kriminalac, i pravdao da mora da zna sve. Zabranjivao mi je da izlazim, da imam drugove, i uvek sumnjao da ga varam. A ja sam ga volela toliko da sam bila slepa za sve osim njega, ali sam morala da prekinem to ludilo. Svaki pokušaj raskida završavao se njegovim obećanjima da će se promeniti. Napokon sam skupila snagu, blokirala ga svuda, izbrisala svaki trag. Kidam se jer nikad nije shvatio koliko sam ga želela.

Sakrij

Ponekad, kad svi zaspu, pustim muziku iz mladosti i zamislim da sam negdje drugo. Negdje gdje me niko ne pita ništa, gdje niko ništa ne očekuje. U tim tišinama maštam da živim u maloj kući kraj mora, bez stresa, bez trke. Samo ja, mir, i dani koji ne bole...

Sakrij

Srbin sam, rođen u Banjaluci, i ponosim se time. Ali, Milokrada Dodika mi je pun k****! Ova presuda i zabrana bavljenja politikom, konačno je šansa da se oslobodimo njegovog ludila. - Misli Dodik da će neko prosipati krv za lopove i idiote. Prošla su vremena budala. Treba samo blokirati vazdušni saobraćaj da lopovija nebi pobjegla.

Sakrij

Otišao sam u Napulj na tri dana, bijeg od svega u Splitu. Prva noć, uske ulice, miris pizze i vika na talijanskom. Upoznao sam Mariju u nekom baru, plesala je kao da svijet ne postoji. Pili smo limoncello, smijali se, završili na krovu njene zgrade gledajući zvijezde. Srce mi je tuklo kao ludo, znao sam da je to samo jedna noć, ali osjećao sam se živim prvi put...

Sakrij

Nikad nisam mislio da ću biti taj koji će izdati prijatelja, ali evo me, pišem ovo jer me grize savjest već mjesecima. S najboljim prijateljem, družim se još od osnovne škole. Prošli smo sve – od dijeljenja bureka do skrivanja od profesora kad smo bježali s nastave... On je uvijek bio tu za mene, čak i kad sam ostao bez posla prije dvije godine, zvao me svaki dan da provjeri jesam li OK.

E, sad, prije par mjeseci, počeo sam se viđati s njegovom bivšom curom. Nisu dugo bili zajedno, ali znao sam da mu je bilo teško kad su raskinuli. Nisam mu rekao jer sam mislio da nije važno, da je to samo kafa tu i tamo. Ali stvar je otišla predaleko – završili smo zajedno na vikendici kod njenih. Kad je drug saznao, samo mi je poslao poruku: "Znao sam da si slab, ali ovo je dno." Od tada ne razgovaramo.

Ne znam kako da popravim stvar. Grize me što sam ga povrijedio, ali i dalje mi se čini da je njegova bivša možda ona prava.

Sakrij