Radim u firmi gdje šef misli da smo robovi. Radiš prekovremeno, a plate kasne mjesecima. Prošli mjesec sam morao posuditi pare od sestre da platim račune. Kolege ćute, boje se da će dobiti otkaz ako se žale. Jednom sam šefu rekao da nije fer, a on mi samo dobacio: "Ako ti ne paše, vrata su tamo." Osjećam se kao da nemam izlaza. Sanjam o boljem poslu, ali gdje? U ovoj zemlji kao da je sve isto.

Sakrij

Danas sam se potpuno osramotio na razgovoru za posao o kojem sam mjesecima sanjao. Stigao sam na vrijeme, obukao najbolje odijelo, pripremio sve mogu?e odgovore na pitanja. Ali kad sam ušao u prostoriju, prepoznao sam ?lanicu komisije - bila je to moja bivša djevojka s kojom sam se jako ružno rastao prije par godina.

Pokušao sam ostati profesionalan, ali ona me po?ela ispitivati najteža tehni?ka pitanja, prekidala me usred re?enice i na kraju me pitala "Kako planirate rješavati konflikte s kolegama, s obzirom na vaš... specifi?an pristup prekidima veza?".

Ostali ?lanovi komisije su izgledali zbunjeno, a ja sam pocrvenio kao paprika. Na kraju sam izmumljao nešto i doslovno pobjegao iz prostorije. Sad nemam ni posao, ni dostojanstvo.

Sakrij

Imam komšiju koji misli da je kralj ulice. Svaki dan u 7 ujutru pušta narodnjake na razglas! Prošle nedelje sam ga zamolila da stišava, a on me pogledao i rekao: "Navikni se, ovo je Balkan!" E, onda je počeo da parkira svoj auto preko dva mesta, pa ne mogu da izađem iz parkinga. Juče sam mu ostavila cedulju na autu: "Kralju, stišaj muziku i parkiraj normalno!" Danas je tišina, al’ čujem da priča po komšiluku da sam "arogantna". Šta dalje?

Sakrij

Moj otac je preminuo prije četiri godine. I dalje mu nisam oprostila što me nikad nije pitao kako sam, šta želim u životu, šta me boli. Bio je dobar čovjek, svi ga hvale, ali meni je bio hladan zid. Sad kad ga više nema, uhvati me grč jer znam da ne mogu više ništa reći. Ni oprostiti. Ni vrisnuti. Ni zagrliti. Samo šutim i peglam njegovu košulju koja još miriše na njega.

Sakrij

Svi misle da sam uspješan. Imam firmu, vozim dobar auto, putujem. A istina je da sam svako jutro na ivici da ne do?em na posao. Trošim pare da zaboravim koliko me sve boli. Prijatelji me zovu samo kad treba nešto. Porodicu glumim na Instagramu. Nisam sretan. Samo umoran od lažne slike. A niko ne vidi da polako nestajem iznutra.

Sakrij

Prošlo je šest mjeseci otkako mi je baka umrla, a ja još ne mogu prestati plakati. Bila mi je sve – mama, prijateljica, učiteljica. Svake večeri bi mi pričala priče iz mladosti, smijale smo se dok nas trbuh ne zaboli. Kad je oboljela, mislila sam da će se izvući, jer je uvijek bila tako jaka. Ali nije. Na kraju sam je držala za ruku u bolnici, a ona mi je samo šapnula: "Budi sretna." Kako da budem sretna kad mi je srce prazno? Sve me podsjeća na nju, ne znam kako dalje.

Sakrij