Mislila sam da ga poznajem i razumijem, ali polako sam shvatila da postoji dio njega koji krije od svih — voli i muškarce. Nije loše, samo činjenica koja mijenja sve.

Svaki osmijeh i svaka riječ sada imaju drugačiju težinu, a onda je došlo i blokiranje. Jedan klik i komunikacija je nestala, i sve što sam osjećala odjednom je ostalo samo u mojim mislima.

Naučila sam da je u redu prihvatiti istinu, koliko god neočekivana bila. Ljudi su složeni, osjećaji su složeni, a ponekad je bol dio lekcije. Ali i ta bol učini da cijeniš svoje granice i da čuvaš sebe.”

Sakrij

Već više od godinu dana živim s dijagnozom anksiozno-depresivnog poremećaja — i to nije bila samo riječ na papiru. To je bio period u kojem sam upoznao najtamnije dijelove sebe, dijelove koje nikada nisam mislio da ću vidjeti.

Prošao sam kroz sve ono što tiho uništava čovjeka iznutra: strahove koji ne daju disati, napade panike koji dolaze niotkud, paralize sna koje te ostave ukočenog između jave i sna, strah da izađem vani jer mi je svaki korak djelovao kao prijetnja. Danima bez apetita, gubitak kilograma, osjećaj praznine koji izjeda i gorčinu u grudima koja ne prestaje.

Bilo je i onih najtežih misli — onih o kojima se šuti i koje čovjeka uvjere da je izgubio vrijednost, smisao i nadu. Ali nisam izgubio. Čak i kada je izgledalo tako, nisam se predao.

Pružena mi je ruka koju neću nikada zaboraviti — profesor doktor Abdulah Kučukalić, neuropsihijatar koji mi je doslovno spasio život. Upoznao je moje strahove, razumio ono što ni ja sam nis

Sakrij