Radim u državnoj firmi već 12 godina. Plata je sigurna, ali mala. Prije tri godine, tiho i bez ikome da kažem, otvorila sam mali kafić na drugom kraju grada.

Zaposlila sam konobaricu koju svi misle da je vlasnica. Čak i moja porodica vjeruje da je to “kafić neke poznanice” kod koje ja ponekad svratim.

Sakrij

Radim u banci. Prepoznala sam na listi dužnika pred ovrhu ime bivšeg dečka. Namjerno sam “zaboravila” poslati jedan papir na vrijeme i tako mu kupila još mjesec dana da vrati dug. Taj mjesec mu je spasio firmu. Spasila sam ga, a on to nikad neće znati.

Sakrij

Već mjesecima se borim s anksioznošću, a nitko oko mene to ne shvaća. Sve je počelo kad sam izgubila posao prošle jeseni. Odjednom, svaki dan je borba – srce mi lupa, ne mogu spavati, stalno mislim da ću razočarati obitelj. Pokušala sam pričati s mamom, ali ona samo kaže: "Sredi se, svi imaju probleme." Prijateljice me zovu na kavu, al ja se izgovaram jer me guši pomisao na razgovor. Ponekad samo sjedim i plačem, ne znam kako dalje. Je li itko prošao ovo i kako se izvukao?

Sakrij

Svi misle da sam uspješan. Imam firmu, vozim dobar auto, putujem. A istina je da sam svako jutro na ivici da ne do?em na posao. Trošim pare da zaboravim koliko me sve boli. Prijatelji me zovu samo kad treba nešto. Porodicu glumim na Instagramu. Nisam sretan. Samo umoran od lažne slike. A niko ne vidi da polako nestajem iznutra.

Sakrij