Ponekad, kad svi zaspu, pustim muziku iz mladosti i zamislim da sam negdje drugo. Negdje gdje me niko ne pita ništa, gdje niko ništa ne očekuje. U tim tišinama maštam da živim u maloj kući kraj mora, bez stresa, bez trke. Samo ja, mir, i dani koji ne bole...

Sakrij

Srbin sam, rođen u Banjaluci, i ponosim se time. Ali, Milokrada Dodika mi je pun k****! Ova presuda i zabrana bavljenja politikom, konačno je šansa da se oslobodimo njegovog ludila. - Misli Dodik da će neko prosipati krv za lopove i idiote. Prošla su vremena budala. Treba samo blokirati vazdušni saobraćaj da lopovija nebi pobjegla.

Sakrij

Otišao sam u Napulj na tri dana, bijeg od svega u Splitu. Prva noć, uske ulice, miris pizze i vika na talijanskom. Upoznao sam Mariju u nekom baru, plesala je kao da svijet ne postoji. Pili smo limoncello, smijali se, završili na krovu njene zgrade gledajući zvijezde. Srce mi je tuklo kao ludo, znao sam da je to samo jedna noć, ali osjećao sam se živim prvi put...

Sakrij

Nikad nisam mislio da ću biti taj koji će izdati prijatelja, ali evo me, pišem ovo jer me grize savjest već mjesecima. S najboljim prijateljem, družim se još od osnovne škole. Prošli smo sve – od dijeljenja bureka do skrivanja od profesora kad smo bježali s nastave... On je uvijek bio tu za mene, čak i kad sam ostao bez posla prije dvije godine, zvao me svaki dan da provjeri jesam li OK.

E, sad, prije par mjeseci, počeo sam se viđati s njegovom bivšom curom. Nisu dugo bili zajedno, ali znao sam da mu je bilo teško kad su raskinuli. Nisam mu rekao jer sam mislio da nije važno, da je to samo kafa tu i tamo. Ali stvar je otišla predaleko – završili smo zajedno na vikendici kod njenih. Kad je drug saznao, samo mi je poslao poruku: "Znao sam da si slab, ali ovo je dno." Od tada ne razgovaramo.

Ne znam kako da popravim stvar. Grize me što sam ga povrijedio, ali i dalje mi se čini da je njegova bivša možda ona prava.

Sakrij

Radim u maloj firmi gdje je plata mala, a troškovi rastu iz dana u dan. Gledam kako kolege odlaze, a ja ostajem jer nemam gdje drugo. Počeo sam uzimati robu iz skladišta i prodavati je bez knjiženja — da pokrijem svakodnevne troškove. Svjestan sam da nije ispravno i da će belaj biti kad dođe inventura, ali jednostavno ne mogu da prekinem.

Sakrij

Cijeli život smo muž i ja radili po tuđini, štedjeli svaku marku, preskakali slobodne dane i godišnje odmore, samo da napravimo kuću u u svojoj domovini — za nas i našu djecu, da imaju gdje doći, gdje pripadati. Danas, kad dođu ljeti, uzmu hotel. Kažu, tamo im je “komotnije”. A mi sjedimo sami u toj velikoj kući, gledamo u zidove i šutimo — jer sve smo je za njih pravili.

Sakrij