Već sam u kasnim dvadesetima, a nikada nisam bila u vezi, ni jedan pravi izlazak, čak ni prvi poljubac! Uvijek sam sam stavljala obrazovanje i karijeru na prvo mjesto i mislila da radim pravu stvar kada. Ali sada vidim da sam pogriješila. Osjećam se kao da mi je najbolji dio života prošao pred očima, a ja sam ostala praznih ruku.

Gledam svoje vršnjakinje kako udate, imaju djecu… a ja često nemam čak ni s kim popiti kafu. Ljubomorna sam i slomljena. Moja samoća me tjera da mislim da sam bezvrijedna, da nisam dovoljno dobra da me neko zavoli i poželi kraj sebe.

Trenutno pokušavam da se držim svojih sitnih radosti – idem na fitnes, planinarenje, čitam jer to volim. Ali iskreno, svaki novi dan mi djeluje kao još jedan zadatak na listi, a ne kao život. Kao da postojim samo da bih pregurala vrijeme, a ne da bih osjetila sreću.