Ide mi na živce sestra mog dečka. Kad smo kod njega, skoro uvijek je kod kuće. Ne možemo ništa raditi zbog nje, khm, khm... Moronka je!
2
+1
1
+1
Postavke stranice
Sadržaj za odrasle (18+)
Automatski prikazuj sadržaj za odrasle
Kada je uključeno, sadržaj označen kao 18+ bit će automatski prikazan bez zamućenja.
Veličina fonta
Ovo je primjer teksta za prikaz veličine fonta.
Zadnje ispovijesti
Imam 17 godina i nikad nisam imala dečka, nikad mi to nije bilo važno. Nisam se nikad poljubila s dečkom i ne znam kako to izgleda prvi put. Sada mi se sviđa jedan dečko, jako je fin i dobar. Mislim da se i ja njemu sviđam, vidim to po njegovom ponašanju. Što da radim ako me pita da budemo zajedno? Jako sam stidljiva i mirna, pogotovo oko dečki koji mi se sviđaju. Bojim se da bi me ostavio ako nešto krivo napravim. Najviše se bojim poljupca.
2
+1
0
+1
Najbolji prijatelj, očito sada bivši, ne želi se viđati sa mnom jer sam se ošišala na kratko. Kaže da ga je sram da ga vide u gradu sa mnom. Jako mi nedostaje, ali ne puštam kosu da raste.
4
+1
0
+1
Prije dvije godine upoznala sam njega na moru, u Makarskoj. Bio je to najljepši tjedan mog života – šetnje plažom, razgovori do zore, smijeh. Rekao mi je da me voli, a ja sam mu vjerovala. Obećao je da će doći u Zagreb, da ćemo nastaviti. No, kad sam se vratila kući, samo su poruke postajale sve rjeđe. Na kraju mi je priznao da ima djevojku i da je to bila "samo ljetna avantura". Srce mi je slomljeno, ali još uvijek sanjam o njemu. Svako ljeto se nadam da ću ga sresti na istoj plaži. Jesam li luda što još čekam?
1
+1
0
+1
Pijem već godinama, ali tek sam nedavno shvatio koliko sam povrijedio obitelj. Sve je počelo s pivom poslije posla, pa rakijom s frendovima, a sad ne prođe dan bez boce vina. Supruga me molila da prestanem, djeca me izbjegavaju, a ja sam ih samo tjerao da šute. Prošli tjedan sam pijan vikao na kćer jer je kasnila kući – nije me ni pogledala, samo je otišla u sobu i plakala. Tada sam shvatio da sam postao čudovište. Pokušavam prestati, ali svaki dan je borba. Kako da se iskupim kad se sam sebi gadim?
6
+1
10
+1
Već mjesecima se borim s anksioznošću, a nitko oko mene to ne shvaća. Sve je počelo kad sam izgubila posao prošle jeseni. Odjednom, svaki dan je borba – srce mi lupa, ne mogu spavati, stalno mislim da ću razočarati obitelj. Pokušala sam pričati s mamom, ali ona samo kaže: "Sredi se, svi imaju probleme." Prijateljice me zovu na kavu, al ja se izgovaram jer me guši pomisao na razgovor. Ponekad samo sjedim i plačem, ne znam kako dalje. Je li itko prošao ovo i kako se izvukao?
2
+1
1
+1
Svi mi kažu da sam jaka, nasmijana, uvijek tu za druge. A niko ne zna da svako ve?e legnem s osje?ajem praznine. Ne boli me ništa konkretno, ali nekako… boli sve. Kao da duša ima modrice koje niko ne vidi.
10
+1
6
+1
Još uvijek spavam s njegovom majicom pod jastukom, iako smo raskinuli prije godinu. Miris je izblijedio, ali navika nije. Kad me pitao jesam li ga preboljela, nasmijala sam se. Da zna koliko puta sam plakala u tišini, ne bi pitao.
11
+1
5
+1
Imam dvoje djece, divnog muža, stabilan posao. I ponekad, bez razloga, poželim da nestanem na nekoliko dana. Ne zbog njih, nego zbog sebe. Da osjetim tišinu, da me niko ništa ne pita, da ne moram biti “dobro” svaki dan.
8
+1
7
+1