Nikad nisam mislio da ću biti taj koji će izdati prijatelja, ali evo me, pišem ovo jer me grize savjest već mjesecima. S najboljim prijateljem, družim se još od osnovne škole. Prošli smo sve – od dijeljenja bureka do skrivanja od profesora kad smo bježali s nastave... On je uvijek bio tu za mene, čak i kad sam ostao bez posla prije dvije godine, zvao me svaki dan da provjeri jesam li OK.

E, sad, prije par mjeseci, počeo sam se viđati s njegovom bivšom curom. Nisu dugo bili zajedno, ali znao sam da mu je bilo teško kad su raskinuli. Nisam mu rekao jer sam mislio da nije važno, da je to samo kafa tu i tamo. Ali stvar je otišla predaleko – završili smo zajedno na vikendici kod njenih. Kad je drug saznao, samo mi je poslao poruku: "Znao sam da si slab, ali ovo je dno." Od tada ne razgovaramo.

Ne znam kako da popravim stvar. Grize me što sam ga povrijedio, ali i dalje mi se čini da je njegova bivša možda ona prava.

Sakrij

Zajedno smo odrasle, sve smo dijelile. Danas ima muža, djecu, kuću, izgleda sretno. A ja još sama, u podstanarskom stanu, jedva spajam kraj s krajem. Volim je, iskreno. Ali kad mi pošalje slike s mora, osjetim kako me stegne u grudima. Ne zato što joj želim zlo. Nego jer nisam sigurna da ja to ikada neću imati. I mrzim što mi takve misli uopšte padnu na pamet...

Sakrij

Moja najbolja drugarica, s kojom sam dijelila sve, izdala me je na najgori način. Godinama smo bile nerazdvojne, kao sestre. Prošli mjesec sam saznala da je pričala moje najveće tajne, one koje sam joj povjerila u najtežim trenucima, našim zajedničkim "prijateljima". Sve je počelo kad sam primijetila da me ljudi čudno gledaju na kafi. Jedna cura mi je na kraju rekla da je čula priču o mojoj porodici i staroj vezi od nje. Kad sam je suočila, samo je rekla: "Pa, bilo je zanimljivo, šta da radim?" Osjećam se kao da mi je nož u leđa zabola. Ne znam kako da nastavim, svaka nova druženja su mi sada teret.

Sakrij