Prije tri godine sam se posvađao s ocem zbog gluposti – hteo je da prodamo porodičnu kuću, a ja sam bio protiv. U ljutnji sam mu rekao da je sebičan i da mu nije stalo do nas. Nije progovorio sa mnom od tada. Mama mi javlja da je sve slabiji, zdravlje mu popušta, a ja ne znam kako da mu priđem. Svaki put kad pomislim da ga nazovem, sram me uhvati zbog onog što sam rekao. Šta ako ode, a ja mu nikad ne kažem da mi je žao? Osjećam se kao najgori sin.

Sakrij

Moja najbolja drugarica, s kojom sam dijelila sve, izdala me je na najgori način. Godinama smo bile nerazdvojne, kao sestre. Prošli mjesec sam saznala da je pričala moje najveće tajne, one koje sam joj povjerila u najtežim trenucima, našim zajedničkim "prijateljima". Sve je počelo kad sam primijetila da me ljudi čudno gledaju na kafi. Jedna cura mi je na kraju rekla da je čula priču o mojoj porodici i staroj vezi od nje. Kad sam je suočila, samo je rekla: "Pa, bilo je zanimljivo, šta da radim?" Osjećam se kao da mi je nož u leđa zabola. Ne znam kako da nastavim, svaka nova druženja su mi sada teret.

Sakrij

Prošlo je šest mjeseci otkako mi je baka umrla, a ja još ne mogu prestati plakati. Bila mi je sve – mama, prijateljica, učiteljica. Svake večeri bi mi pričala priče iz mladosti, smijale smo se dok nas trbuh ne zaboli. Kad je oboljela, mislila sam da će se izvući, jer je uvijek bila tako jaka. Ali nije. Na kraju sam je držala za ruku u bolnici, a ona mi je samo šapnula: "Budi sretna." Kako da budem sretna kad mi je srce prazno? Sve me podsjeća na nju, ne znam kako dalje.

Sakrij