Zajedno smo odrasle, sve smo dijelile. Danas ima muža, djecu, kuću, izgleda sretno. A ja još sama, u podstanarskom stanu, jedva spajam kraj s krajem. Volim je, iskreno. Ali kad mi pošalje slike s mora, osjetim kako me stegne u grudima. Ne zato što joj želim zlo. Nego jer nisam sigurna da ja to ikada neću imati. I mrzim što mi takve misli uopšte padnu na pamet...