Prije dvije godine upoznala sam njega na moru, u Makarskoj. Bio je to najljepši tjedan mog života – šetnje plažom, razgovori do zore, smijeh. Rekao mi je da me voli, a ja sam mu vjerovala. Obećao je da će doći u Zagreb, da ćemo nastaviti. No, kad sam se vratila kući, samo su poruke postajale sve rjeđe. Na kraju mi je priznao da ima djevojku i da je to bila "samo ljetna avantura". Srce mi je slomljeno, ali još uvijek sanjam o njemu. Svako ljeto se nadam da ću ga sresti na istoj plaži. Jesam li luda što još čekam?

Još uvijek spavam s njegovom majicom pod jastukom, iako smo raskinuli prije godinu. Miris je izblijedio, ali navika nije. Kad me pitao jesam li ga preboljela, nasmijala sam se. Da zna koliko puta sam plakala u tišini, ne bi pitao.

Već 5 godina radim u istoj firmi, a danas se dogodilo nešto što me natjeralo da razmislim o svemu. Naš šef je pozvao mene i kolegu na sastanak i obavijestio nas da je dobio veliki novi projekat. Mislio sam da će nas obojicu uključiti, ali je mog kolegu, koji je tek 6 mjeseci u firmi, postavio za vođu projekta dok sam ja dobio ulogu "podrške".

Najgore je što sam ja već radio na sličnim projektima i imam daleko više iskustva. Kad sam nakon sastanka pitao šefa zašto je tako odlučio, rekao mi je da moj kolega "bolje komunicira s klijentima" i da "ima svježe ideje".

Uzeo sam slobodan dan sutra da razmislim o svemu. Ne znam da li da razgovaram direktno s kolegom, da tražim premještaj u drugi tim, ili jednostavno da počnem tražiti novi posao. Osjećam se podcijenjeno nakon svih ovih godina predanog rada.

Danas sam se potpuno osramotio na razgovoru za posao o kojem sam mjesecima sanjao. Stigao sam na vrijeme, obukao najbolje odijelo, pripremio sve mogu?e odgovore na pitanja. Ali kad sam ušao u prostoriju, prepoznao sam ?lanicu komisije - bila je to moja bivša djevojka s kojom sam se jako ružno rastao prije par godina.

Pokušao sam ostati profesionalan, ali ona me po?ela ispitivati najteža tehni?ka pitanja, prekidala me usred re?enice i na kraju me pitala "Kako planirate rješavati konflikte s kolegama, s obzirom na vaš... specifi?an pristup prekidima veza?".

Ostali ?lanovi komisije su izgledali zbunjeno, a ja sam pocrvenio kao paprika. Na kraju sam izmumljao nešto i doslovno pobjegao iz prostorije. Sad nemam ni posao, ni dostojanstvo.