Imam dobar auto, nosim skupu garderobu, najnoviji mobitel. Na slikama sam uvijek nasmijan, svi misle da živim punim plućima. Al istina? Tonem u frci. Dugovi me guše – kredit za stan, auto, tri kreditne u minusu, računi godinama crveni. Kad mi legne plaća, nestane isti dan. Novi dug pokriva stari, osmijeh pokriva paniku. Više ne znam kako izaći. Samo šutim i nadam se da me još jedan mjesec neće progutati.

Već 5 godina radim u istoj firmi, a danas se dogodilo nešto što me natjeralo da razmislim o svemu. Naš šef je pozvao mene i kolegu na sastanak i obavijestio nas da je dobio veliki novi projekat. Mislio sam da će nas obojicu uključiti, ali je mog kolegu, koji je tek 6 mjeseci u firmi, postavio za vođu projekta dok sam ja dobio ulogu "podrške".

Najgore je što sam ja već radio na sličnim projektima i imam daleko više iskustva. Kad sam nakon sastanka pitao šefa zašto je tako odlučio, rekao mi je da moj kolega "bolje komunicira s klijentima" i da "ima svježe ideje".

Uzeo sam slobodan dan sutra da razmislim o svemu. Ne znam da li da razgovaram direktno s kolegom, da tražim premještaj u drugi tim, ili jednostavno da počnem tražiti novi posao. Osjećam se podcijenjeno nakon svih ovih godina predanog rada.