Prije dvije godine upoznala sam njega na moru, u Makarskoj. Bio je to najljepši tjedan mog života – šetnje plažom, razgovori do zore, smijeh. Rekao mi je da me voli, a ja sam mu vjerovala. Obećao je da će doći u Zagreb, da ćemo nastaviti. No, kad sam se vratila kući, samo su poruke postajale sve rjeđe. Na kraju mi je priznao da ima djevojku i da je to bila "samo ljetna avantura". Srce mi je slomljeno, ali još uvijek sanjam o njemu. Svako ljeto se nadam da ću ga sresti na istoj plaži. Jesam li luda što još čekam?