Vraćam se s posla, umorna, u svojim mislima, kad mi prilazi lik i kaže – citiram:
„Prijavi se na neko takmičenje ljepote. Ti si najljepša osoba koju sam ikada vidio.“

Srce mi zaigra, osmijeh do ušiju, ego naraste bar tri broja. Zahvalim mu kao da mi je upravo uručio Oscara za najlepši hod do kuće. Samopouzdanje – 100%.

A onda, kasnije saznam...
Legenda što me uzdignula do zvijezda je – lokalni džanki. Malo šašav, malo svoj.

I tako, u jednom danu – i misica i realista. Život piše najbolje skečeve.

Već mjesecima se borim s anksioznošću, a nitko oko mene to ne shvaća. Sve je počelo kad sam izgubila posao prošle jeseni. Odjednom, svaki dan je borba – srce mi lupa, ne mogu spavati, stalno mislim da ću razočarati obitelj. Pokušala sam pričati s mamom, ali ona samo kaže: "Sredi se, svi imaju probleme." Prijateljice me zovu na kavu, al ja se izgovaram jer me guši pomisao na razgovor. Ponekad samo sjedim i plačem, ne znam kako dalje. Je li itko prošao ovo i kako se izvukao?