Moj otac je preminuo prije četiri godine. I dalje mu nisam oprostila što me nikad nije pitao kako sam, šta želim u životu, šta me boli. Bio je dobar čovjek, svi ga hvale, ali meni je bio hladan zid. Sad kad ga više nema, uhvati me grč jer znam da ne mogu više ništa reći. Ni oprostiti. Ni vrisnuti. Ni zagrliti. Samo šutim i peglam njegovu košulju koja još miriše na njega.