Već dugo osjećam nezadovoljstvo i potpuni nedostatak motivacije. Dolazim iz razbijene obitelji i sama ta pomisao me slomi. Možda je to razlog zašto me svaka pomisao na vezu ili dublju bliskost s ljudima plaši.

Razvod mojih roditelja ostavio je ogroman trag, a postoje i još mračnije stvari o kojima ne mogu ni pisati. Svaki dan ih osjećam u sebi – samo pomisao na obitelj izaziva mi mučninu. Kao da me progoni nešto iz čega se nikad neću oporaviti. O tome nikada nisam razgovarao s nikim.

Odnos s ocem gotovo da i ne postoji, a i kada smo u kontaktu, on unosi nered, a ja ostajem taj koji mora čistiti posljedice. Ni s prijateljima više nisam blizak – svatko živi svoj život, i sretan sam zbog njih, ali kod sebe osjećam samo prazninu.

Kad je riječ o obitelji, osjećam se kao potpuni promašaj.