Cijeli život smo muž i ja radili po tuđini, štedjeli svaku marku, preskakali slobodne dane i godišnje odmore, samo da napravimo kuću u u svojoj domovini — za nas i našu djecu, da imaju gdje doći, gdje pripadati. Danas, kad dođu ljeti, uzmu hotel. Kažu, tamo im je “komotnije”. A mi sjedimo sami u toj velikoj kući, gledamo u zidove i šutimo — jer sve smo je za njih pravili.